Dogovor, kažu, kuću gradi. Kod nas se dugo godina kuća gradila tako da prokišnjava i da se pometemo u njoj. Ipak, cigla ‘vamo, cigla tamo, i u nedjelju, 3. decembra, dogovor je skrpio kuću da se u njoj prezimi, odnosno da se njeni ukućani popišu. 

Opet, promaje nam kroz kuću ne fali, izolacija je slaba, čuje se buka od komšija koji glasno razgovaraju o našoj kući.  

Komšije pojačale ton dnevnika na RTS-u odakle nam se spočitava da u našoj kući Ustav mora da se mijenja. Iz dnevnika, Bogdan Živković, kaže da je „popis deo šireg procesa menjanja identiteta u Crnoj Gori“.  

Neki od naših ukućana su mu odlični, neki mu se ne sviđaju, kaže da politizuju pitanje popisa, dok on, govoreći o partijama i političarima u sklopu deklamovanja svog stava o popisu, reklo bi se ne politizuje to pitanje.  

Iz komšiluka se Petar Božović iskreno nada da „će ovo probistriti situaciju i da ćemo odahnuti svi zajedno i da će Crna Gora udahnuti malo vazduha, a ne stalno te „evropske vrijednosti“ od kojih se ugušismo““. 

Uz glumce, i estradne umjetnice iz komšiluka su se uhvatile popisa, pa pjevačica Maja Nikolić iz studija TV Pink hrabro tumači istoriju i popis u Crnoj Gori.   

Nezaobilazan je i komšo Raković koji dezinformiše sve susjede da je DPS-ova ideja bojkota servirana preko nevladinog sektora.  

Komšijski tabloid Alo koji je grana posao po regionu pita koja od navedenih ličnosti koje su bile na čelu Crne Gore nije bio Srbin? Ponuđeni odgovori su Petar I, Petar II, Nikola I Petrović i Milo Radovanov Đukanović. Sve puca od neizvjesnosti za koga će se glasati. 

Dok popisivači idu po kućama na portalima se postavljaju neka suštinska pitanja – jesi li za Njegoša ili za Tita?  „Tih hiljadu godina od Duklje, Zete, Crne Gore do komunista tamo je živeo jedan narod. Srpski. Kome nije jasno neka samo obiđe groblja po staroj Crnoj Gori“, navodi autor. Njegov predlog nije baš nov, više se naslanja na onu kampanju – ako ne znaš pitaj đeda, dakle, drugi put nam se predlaže da u sklopu popisa obilazimo groblja.  

U sve se uključio i komšijski vidar Nestorović da nam kaže da je neminovno da se svi zguramo u istu kuću. 

Atmosfera u kući – kako u kojoj sobi, negdje nas kroz veselje Danica Crnogorčević upućuje ko smo i šta smo negdje pojedinci zabrinuto pitaju da li zvonjava crkvenih zvona predstavlja svojevrsni pritisak u vrijeme popisa i način da se utiče na izjašnjavanje o nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti.