Ko je prvi, a ko eksplicitan: Francuska, SFRJ i pravo na prekid trudnoće 

1389

Francuska je ovih dana u fokusu svjetske javnosti i to zbog demokratskog iskoraka. Ta zemlja je odučila da u svoj Ustav uvrsti ono za šta se žene i oni koji se bore za njihova prava bore već dugi niz godina – pravo na prekid trudnoće.  

Francuski parlamentarci su tako podržali izmjene Ustava iz 1958. godine, i to ogromnom većinom, njih 780 podržalo je ovaj iskorak dok je 72 glasalo protiv, a predsjednik Emanuel Makron istakao je da je Francuska ponosna jer je poslala univerzalnu poruku. 

Ta univerzalna poruka obišla je svjetske i regionalne medije. Tumačena je na sličan način u velikom broju medija, od najvećih, poput Njujork Tajmsa, do regionalnih agencija i portala, poput, Bete i Vijesti – Francuska postaje prva zemlja koja je u svoj Ustav uvela pravo na abortus.  

Takva se tvrdnja može gledati iz više uglova. Štaviše, protivnici uključivanja ove odredbe u Ustav tvrdili su da on već garantuje pravo na abortus. Argument su bazirali na tome što se 2001. godine francuski Ustavni savjet, koji odlučuje da li je neki zakon u skladu sa Ustavom, odredio pozitivno prema abortusu kao pravu podvlačeći da ta sloboda ugrađena u Deklaraciju o ljudskim pravima iz 1789. godine, koja je tehnički, dio Ustava u Francuskoj.  

Svakako, abortus ili prekid trudnoće je u toj zemlji legalan još od 1975. godine.  

BBC piše da su promjenu Ustava u Francuskoj pogurala dešavanja u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) 2022. godine. Tada je američki Vrhovni sud praktično oduzeo ustavno pravo na abortus. U toj zemlji je dobar dio javnosti prekid trudnoće smatrao ustavnim pravom iako ono nikada nije eksplicitno upisano u njega, već je Vrhovni sud 1972. godine odlukom u slučaju Ro protiv Vejda praktično ukinuo sve zabrane prekida trudnoće u svim saveznim državama Amerike.  

Došla je 2022, konzervativna struja prevladala je u Vrhovnom sudu i on je preinačio odluku u tom slučaju, odnosno poručio da nema ustavnog prava na prekid trudnoće, što je omogućilo nizu konzervativnih američkih država da krene u zabrane. Dakle, u jednom momentu se i u Americi ovo pravo široko tumačilo ustavnim iako nije bilo eksplicitno upisano u Ustav.  

Dolazimo i do Jugoslavije, (SFRJ, a ne SRJ) i njenog naprednog Ustava iz 1974. godine.  

”Pravo je čovjeka da slobodno odlučuje o rađanju djece. Ovo pravo se može ograničiti samo radi zaštite zdravlja”, kaže član 191. Ustava Socijalne Federativne Republike Jugoslavije 

Ovo nam govori da je prekid trudnoće zaštićen Ustavom SFRJ još 1974. godine, dakle, godinu dana prije nego je Francuska uopšte učinila abortus legalnim.  Ono nije bilo tako eksplicitno proklamovano, već se, kako smo i naveli, govorilo o slobodi da se odlučuje o pravu rađanja djece što je svakako šire jer pod njega spadaju kontracepcija i prevencija, ali podrazumijeva i pravo na abortus.  

To objašnjava i prof. dr Dubravka Hrabar  u svojoj analizi “Pravo na pobačaj, pravne i nepravne dvojbe”,  

“U pravnoj se teoriji onodobna sloboda odlučivanja o rađanju djece tumačila odlukom žene (rijetko i muškarca) da ima ili nema djecu, da odlučuje o broju djece (porođaja) i razmaku između porođaja, o metodama kontracepcije i sl”, navodi ona. 

Dakle, iako je Francuska to učinila potpuno eksplicitno upisujući u amandman u Ustav: Zakon određuje uslove u kojima se koristi pravo žena na abortus, koje je garantovano. “Garantovano”  i “abortus” su, ispostavlja se, ključne riječi u svemu – jer je pravo, očigledno garantovano, a jasno se govori o abortusu a ne o slobodi rađanja ili pravu na planiranje porodice. 

Kao što već rekosmo, od BBC-a, Njujork tajmsa do regionalnih medija, velika većina kaže – Francuska je prva koja je upisala prekid trudnoće u Ustav. Ipak, AP u svom tekstu napominje da Francuska nije prva, već da je prije nje to bila SFRJ, ali da su Francuzi otišli korak dalje.  

“Na mjeru koju je preduzela Francuska gleda se kao na korak dalje neko što je to bio slučaj u bivšoj Jugoslaviji čiji je Ustav iz 1974. govorio da je osoba slobodna da odlučuje o rađanju djece. Jugoslavija se raspala u ranim devedesetim a države koje su nastale iz nje su usvojile slične mjere u svojim ustavima koji omogućavaju legalan abortus ali ga ne garantuju eksplicitno”, piše AP.  

Dalje, na sajtu Evropskog centra za pravo i pravdu možemo pronaći analizu koja je naslovljena – Nijedna država prije bivše Jugoslavije nije upisala pravo na abortus u svoj Ustav.  

“Za sada nijedna država nije ispratila jugoslovenski model da upiše pravo na abortus u svoj ustav”, navodi se u analizi objavljenoj prije godinu i po a koju potpisuje doktorant na Univerzitetu u Strazburu, Nikolas Bauer.  

Jasno je, Francuska nije prva, već je SFRJ to učinila prije nje, ali je Francuska mjera jasna i eksplicitna. Ostaje nam da se nadamo da bi ovakva mjera mogla biti najpreča i crnogorskim vlastima kada su u pitanju izmjene Ustava.  

Edit: 11.3.2024.

Portal Blic objavio je ispravku u svom originalnom tekstu, jasno koristeći etički standard profesionalnog postupanja novinara i demantovao prvobitne navode i njima dajemo ocjenu Demantovano. Ocjena “Demantovano” se daje u slučajevima kada medij utvrdi da je sadržaj potpada pod neku od gore opisanih negativnih ocjena koji je objavio ocijenjen nekom od navedenih ocijena i onda ga demantuje na jasan i vidljiv način, u skladu sa principima objave demantija.