Ova dva načina uticaja na birače dominirala su u svim izbornim cikluslima kroz koje je Crna Gora prošla od 2020. a ogledaju se u izmišljanju anketa o rejtingu partija i kandidata i stvaranju lažne prijetnje i osjećaja ugroženosti tokom samog izbornog dana.
Fotošop ankete – besplatne i efikasne
Od 2020. zabilježen je trend lažnih ispitivanja javnog mnjenja kojima se birači uvjeravaju u dominaciju određene opcije na izborima. Pite, grafike, i ostalo što prati regularna istraživanja o rejtingu partija i kandidata dijele se na društvenim mrežama, a onda nađu svoj put do portala bliskim onima koji prema tim „istraživanjima“ imaju najveću podršku. Obično se ne pominje kada su sprovedena, ko ih je sprove, ko naručio, koliko je bilo ispitanika. Ipak, nekada se pokušaju pripisati renomiranim agencijama koje rade istraživanja. Jedno od prvih zabilježenih je „istraživanje“ iz 2020. koje se dijelilo na društvenim mrežama uz tvrdnje da ga je za potrebe DPS-a radio IPSOS. IPSOS je ubrzo demantovao da je istraživanje njihovo. Lažne ankete pripisivane su i CEDEM-u, i House of Win. Ovaj način dezinformisanja nije ekskluzivno vezan za predizborni period. Reaskrinakvanje je uočavalo lažne ankete i između izbora, plasirane po istoj matrici. Ipak, predizborni period, poput onog u Nikšiću, vrijeme je kada dominira ovaj tip manipulacija, a razmjera problema postaje jasnija kada i je i Socijalistička narodna parija (SNP) koja je učestvovala na izborima objavila lažnu anketu na svojoj zvaničnoj web stranici. Ovaj trend i dalje traje i ponavlja se iz izbronog cilklusa u izborni ciklus, a kao naručioci anketa lažno su predstavljane i ambasade članica EU i drugih evropskih zemalja. Posebno se ističe primjer navodne agencije CSI iz Beograda koja se javljala sa anketama uoči skoro svakih izbora u Crnoj Gori a čija su „istraživanja“ prenosili tabloidi iz Srbije i Crne Gore. Istraživanje Raskrinkavnja pokazalo je da takva agencija uopšte ne postoji i da se „rezultati anketa“ dostavljaju samo određenim medijima bliskim jednoj od političkih partija. Manipulacije podrškom uočili smo i tokom evropskih izbora kada je tabloid Borba manipulisao podacima o podršci članstvu Crne Gore u EU. Ovaj trend se nastavio i 2024. godine.
Strah kao alat za mobilizaciju
Drugi dominantan dezinformacioni narativ u izbornim ciklusima je zastrašivanje birača neposredno uoči ili tokom samog izbornog dana. Stvara se zamišljeni neprijatelj, bilo da se radi o policiji, ili „spoljnjem neprijatelju“ koji je opasnost po birače i demokratiju i birači se na taj način pokušavaju mobilisati da u što većem broju glasaju, ili obratno.
Sprega je opet ista – društvene mreže, tabloidi i nacionalistički portali, s tim što nas iskustvo ovdje uči da mediji iz susjedstva takođe igraju bitnu ulogu. Sve je krenulo 2020, izbori su se se održavali u tenzičnoj atmosferi masovnih protestnih litija uz miješenje SPC, pa su se postojeće tenzije još više rasplamsavale uz pomoć tabloida.
Tako su Večernje novosti objavile su da huligani iz Hrvatske stižu u Crnu Goru u grupama kako bi pravili haos, isti tabloid je objavio da dolaze „batinaši iz Splita čuvaju Milov režim“, „te da su spremne i palice za akcije huligana“, „da se oni nalaze u Boki“. Od svih najava – nije bilo ništa.
Nacionalistički portal Glas javnosti objavio je tekst naslovljen – „Skandalozno! Crnogorske vlasti se spremaju kamionima da gaze narod!“, tvrdeći da „su eksponenti Đukanovićevog režima izdali nalog vatrogasnoj službi u Podgorici da svoje vatrogasne kamione oklopi i opremi za „razbijanje demonstracija”, između ostalog i tako što će se na prednji deo vozila montirati posebno izrađene metalne konstrukcije, koje omogućavaju da se vozila efikasno „zaleću u masu”“.
Brojni portali su 2020. usred izbornog dana, prenijeli objavu Fejsbuk grupe bliske SPC, „Ne damo naše svetinje“ koja je sadržala fotografiju na kojoj se vide policijski automobili i policajci, uz tvrdnju da je fotografija nastala u Budvi i da „DPS pravi haos“, pozivajući pritom da se izađe na glasanje. U Budvi nije bilo nijednog incidenta tokom izbornog dana. Slične Fejsbuk grupe, ali i političari poput Vladislava Dajkovića, širili su tvrdnje da će tokom proslave izborne pobjede opozicije DPS poslati svoje ljude da pale crnogorske, NATO i EU zastave i glume srpske ekstremiste. Ni ovo se nije desilo.
Isto se ponovilo i za lokalne izbore u Nikšiću kada su tabloidi iz Crne Gore i Srbije tvrdili „Milo spremio 300 momaka da pravi nerede u Nikšiću“. Tekst su prvo objavile Večernje novosti, par minuta poslije njih Alo, zatim Borba, Informer, Objektiv…
Kurir i brojni drugi tabloidi iz Srbije su neposredno pred izborni dan obavijestio javnost o još jednom „mračnom planu“, tvrdeći „da se na dan izbora planira gašenje struje na svim većim biračkim mestima kako bi se ugasio i softver koji precizno identifikuje birače“.
Stvari nijesu bile mnogo drugačije ni za predsjedničke izbore, a napetost je bila na vrhuncu tokom predizbornog skupa Jakova Milatovića na Cetinju. Grupa građana se okupila ispred lokacije gdje je trebalo da se održi miting ne dozvoljavajući da se u uđe u dvoranu, da bi zatim napali Milatovića dok je prolazio sa policijskim obezbjeđenjem. Tokom gužve i guranja Milatovićevom saradniku iz partije, sadašnjem ministru pravde Andreju Miloviću nešto je ispalo iz džepa, a korisnici društvenih mreža su odmah ustvrdili da je u pitanju pištolj. Ovakve tvrdnje podržali su, objavljivanjem nepotpisanih saopštenja, portali Antena M i Aktuelno, ali i pojedini političari. Dodatno, ovi portali su kroz svoje izvještavanje tvrdili i da predsjednički kandidat nije napadnut iako je cjelokupna javnost na osnovu snimaka vidjela da jeste. Milović je demantovao da je imao pištolj, na snimcima se vidjelo da je u pitanju telefon, a i novinar Mladen Zadrima je posvjedočio da je u pitanju mobilni telefon a ne oružje.
Izborni dan za prvi krug predsjedničkih izbora obilježio je portal Nacionalist koji je bukvalno svakih desetak minuta objavljivao lažne vijesti koje su zatim distribuirane na drugim portalima i društvenim mrežama. Jutro je započelo lažnom tvrdnjom da je u štabu DPS-a došlo do tuče i da je pretučen tadašnji gradonačelnik Podgorice Ivan Vuković. Nakon što je Raskrinkavanje razobličilo te tvrdnje Nacionalist je obradom Vukovićeve fotografije, dodajući modrice i podlive, pokušao da dokaže svoje neistine.
Uslijedila je lažna informacija da je nezavisnom kandidatu, influenseru Jovanu Jodžiru Raduloviću, prijećeno, te da se on zbog toga povlači iz izborne trke, zatim da je policija privodila aktiviste DPS-a. Isti portal objavio je i da je u podgoričkom naselju Tološi u jednom od objekata kompanije Bemax u toku akcija policije, kao i čitav niz drugih lažnih tvrdnji koje su imale za cilj da unesu nemir među građane, pa čak i objavljivanje brojeva telefona novinara i aktivista sa pozivom da ih građani kontaktiraju.
Izmišjene izjave i sastanci
Vrlo česta pojava u predizbornom period su izmišljene izjave kandidat koje nije uvijek jednostavno faktčekovati, jer obiluju neprovjerljivim, često i bizarnim tvrdnjama. Predstavljaju idealnu alatku da se određenom kandidatu/kinji nanese politička šteta, pogotovo imajući u vidu brzinu prenošenja i dijeljenja takvog sadržaja na društvenim mrežama, kao i potencijalno visoku vidljivost.
Tako je viralna postala, a kasnije i u medijima prenesena navodna izjava tada predsjedničkog kandidata Jakova Milatovića da je zaposlio suprugu u CGES, dok je sadašnjem premijeru pripisivana izjava koji nikada nije izrekao – da bi koalicija sa Demokratskim frontom bila – samoubistvo Crne Gore. Pred izbore u koaliciji je odbornici Nađi Ljiljanić pripisana izjava koju nikada nije izrekla a koja je potekla od njenih političkih protivnika – iz DPS-a. Tokom predsjedničkih izbora srpski tabloidi su tvrdili da su se na izborni dan kandidati Milo Đukanović i Draginja Vuksanović Stanković sastali u Vili Gorica, a pred parlamentarne izbore se tvrdilo da se Đukanović tajno sastao sa Milatovićem u hotelu CUE. Tada je editovana fotografija ranijeg njihovog susreta. Fabrikovan je i „tajni sastanak“ Milojka Spajića sa osnivačem kriotivalute „Tera“ Do Kvonom koji je tada bio u zatvoru.
Poslaniku DPS-a Andriji Nikoliću je u viralnim objavama pripisano da je tražio da se jedna od ulica u Podgorici preimenuje u Ulicu Adema Jašarija, što je on demantovao.
Ovo nije bio slučaj samo za crnogorske izbore, već i za evropske. Tako smo svjedočili izmišljenim izjavama Ursule fon der Lajen da će „vakcnisati stanovništov EU protiv pogrešnog mišljenja“, iako ništa slično nije rekla.
Nezvanična saznanja i tvrdnje o korupciji i dekadenciji
Nezvanična i nepotvrđena saznanja marginalnih portala obično prate sve navedene tehnike dezinformisanja i u sprezi sa društvenim mrežama, koje imaju puno veću vidljivost, ostvaruju svoj puni potencijal.
Ovdje često prednjače regionalni portali, dominantno iz Srbije, a pojedini od njih su na izborni dan u javnost plasirali određene tvrdnje na ivici zdravog razuma i lošeg humora. Autori takvog sadržaja gotovo uvijek pribjegnu senzacionalizmu, osmišljavaju obmanjujuće i klikbejt naslove, a navode u tekstu potvrđuju neimenovanim izvorima “koji su željeli da budu anonimni” i “čija su imena poznata redakciji” i na ovaj način se zloupotrebljava pravo zaštite izvora u svrhu dezinformisanja.
Ovakva saznanja su obično uperena na jednu metu ili dvije mete dezinformisanja. Tokom kampanje za evropske izbore to je bila Njemačka koja se trebala predstaviti kao posrnula sila koja vodi EU u propast. Druga meta je bila sama EU i u govornom području Zapadnog Balkana EU je predstavljena kao koruptivna, dekadentna i unija koja je pred raspadom.
Pristrasnost i proglašavanje pobjednika unaprijed
Kada ne dižu tenzije i ne kreiraju klasične dezinformacije korisnici društvenih mreža i mediji aktivni u kamopanji nekih partija pokazuju izrazitu pristrasnost koju je nemoguće raskrinkati.
Tako se još od februara 2023, u momentima kada je bila potvrđena samo kandidatura Andrije Mandića on uveliko proglašavao za pobjednika izbora kroz naslove tipa „Milogorci ali i svi ostali nemaju šanse protiv Andrije“. Kako su Mandića proglašavali za pobjednika i kada još uvijek nije imao protivnike, tako su Mila Đukanovića proglašavali za poraženog, iako tada još uvijek nije ni objavio da će se kandidovati. Ukoliko bi se pomenuo neki drugi kandidat DPS-a, tabloidi su ih proglašavali „kandidatima za gubitnike“. Drugi kandidati su se u tabloidima iz Srbije pojavljuju skoro isključivo kada su na meti kritika političkih protivnika iz DF-a, poput Jakova Milatovića. Za njega su srpski tabloidi postavljali pitanje „da li uopšte treba da se kandiduje na izborima”, proglašavajući ga licemjerom i lažnim ekspertom.
Milatović je proglašavan „kukavičjim jajem“, „teletabisom“, „kandidatom popa Mijajla Backovića“, a često od autora koji su bili potpisnici podrške Milu Đukanoviću. Pristrasnost su pokazivali i pojedini mediji iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske koji su neskriveno podržavali Đukanovića i DPS u odnosu na ostale kandidate, pravdajući to odbranom od velikosrpskog uticaja, ali su oni ipak znatno rjeđe izvještavali od medija iz Srbije koji su čak imali i posebne emisije ili rubrike o crnogorskim izborima. Do kojeg nivoa su išli dovoljno govori činjenica da je izbore u Crnoj Gori analizirao i folk pjevač Baja Mali Knindža.